BONJOUR l’EUROPE

Primeri intimizma i privatnosti hrvatskog modernizma iz privatne zbirke Dagmar Meneghello (sakupljene od 1967- 2017.)

3. mart ‒ 3. april 2017.

1925. FERDINAND KULMER 1925. - 1995. CRVENI JAHAC, ulje, 100x73 cm.

Otvaranje :

petak, 3. mart u 18h, Muzej savremene umetnosti Vojvodine

petak, 3. mart u 19.30h, svečano otvaranje i koktel, Galerija likovne umetnosti Poklon zbirka Rajka Mamuzića

Podrška:

Hrvatski građanski savez

Galerija likovne umetnosti Poklon zbirka Rajka Mamuzića

Muzej savremene umetnosti Vojvodine

 

Izložba BONJOUR l’EUROPE - Primeri intimizma i privatnosti hrvatskog modernizma iz privatne zbirke Dagmar Meneghello preispituje funkcije privatnosti i intimizma, problematiziranjem utopijskih zahteva umetnosti ranog modernističkog slikarstva u Hrvatskoj i transfera privatnosti u kulturu. Projekat otkriva privatne veze umetnika sa kolekcionarom i modele njihovih ukrštanja u umetničkim radovima ali i uspostavljanje modela saradnje, razumevanja sličnosti, razlika, rešenja te dekonstrukcije jednog modela zatvaranja koji opterećuje naše istorije i postavlja nov kulturni model koji pojmove savremenog društva razume kao vrednosti Evropske unije, vrednosti u razlikama.

Dagmar Meneghello izložiće u Novom Sadu dela hrvatskih umetnika s kojima je blisko sarađivala gotovo pola veka, a među njima su: Ivo Šebalj, Ferdinand Kulmer, Ivan Lesiak, Željko Hegedušić, Đuro Seder, Ordan Petlevski, Miroslav Šutej, Boris Bućan, Boris Demur, Zlatan Vrkljan, Željko Jerman, Igor Rončević, Toni Franović, Ivica Malčić, i mnogi drugi. Poseban segment izložbe činiće omaž nedavno preminuloj Nives Kavurić Kurtović, istaknutoj hrvatskoj slikarki i redovnoj članici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Akademkinja Nives Kavurić-Kurtović koja je svojim radovima blisko obeležila kolekcionarkin život, bila je istinska prva dama hrvatskog slikarstva i jedna od onih hrvatskih umetnika koji su svojim delima izgrađivali i širili ugled hrvatske kulture u Evropi i svetu.

Hrvatsko “žensko pismo” značajni je deo kolekcije kao Vera Fischer, Tonka Petrić, Nada Falout, Zea Fio, Anja Ševčik, Lidija Šeler, Nikolina Ivezić, Paulina Jazvić, Koraljka Kovač, Tisja Kljaković. Dom Dagmar Meneghello na malom nenastanjenom dalmatinskom otoku je uvek bio omiljeno sidrište skulptorima od Angeli Radovanja, Raula Goldonija, Belizara Bahorića, preko Josipa Diminića, Dine Merhav, Ante Marinovića, Edithe Merle i Edithe Schubert, Sanje Sašo, Dore Kovačević, Peruška Bogdanića, Kuzme Kovačića do najmlađih: Petra Dolića, Petra Hranuellija, Nikole Vudraga, Ivana Valušeka, Alane Kajfež… Kolekcija broji oko hiljadu i po umetničkih artefakata, a tu je i brojna važna dokumentacija. Po prvi put će, u ovom obimu, biti predstavljena, prvo novosadskoj, potom i sarajevskoj javnosti, a u razgovoru su izložbe u Zagrebu i Italiji. „Smatrala sam da je umjetnost i kolekcionarstvo jedna vrsta vlastitog preispitivanja, avanturizam u nepoznato, otkrivanje nečeg što još nije otkriveno pa sam pomagala izlagala i sakupljala mlade. Danas mnogi nisu mladi, neki su postali i akademici, brojni su profesori na akademiji. Neki su nas i napustili.“

“Ta moja uloga mecene koja je često prevagnula nad željama i ambicijama kolekcionara, obilježuje moju kolekciju ali daje joj i čar. Od brojnih danas vrlo značajnih umjetnika ja posjedujem njhove, ne najbolje, ali najiskrenije rane radove. Ujedno za 90 posto mojih sakupljenih slika i skulptura znam kada su i kako nastali, a brojnim “rođenima” bila sam prisutna. Savim sigurno za pola stoljeća neće biti dvoumice o njihovoj autentičnosti.”

“Moja kolekcija slika, temeljena na ranim radovima umjetnika, u biti nema tržišnu vrijednost, ne mislim je nikad otuđivati, ostavljam je obitelji da nastave.” (Dagmar Meneghello)